dodjeljívati
dodjeljívati (koga, što) nesvrš. 〈prez. dodjèljujēm, pril. sad. dodjèljujūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| dodjeljivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | dodjeljujem |
| 2. | dodjeljuješ |
| 3. | dodjeljuje |
| množina | |
| 1. | dodjeljujemo |
| 2. | dodjeljujete |
| 3. | dodjeljuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | dodjeljivat ću |
| 2. | dodjeljivat ćeš |
| 3. | dodjeljivat će |
| množina | |
| 1. | dodjeljivat ćemo |
| 2. | dodjeljivat ćete |
| 3. | dodjeljivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | dodjeljivah |
| 2. | dodjeljivaše |
| 3. | dodjeljivaše |
| množina | |
| 1. | dodjeljivasmo |
| 2. | dodjeljivaste |
| 3. | dodjeljivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | dodjeljivao sam |
| 2. | dodjeljivao si |
| 3. | dodjeljivao je |
| množina | |
| 1. | dodjeljivali smo |
| 2. | dodjeljivali ste |
| 3. | dodjeljivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam dodjeljivao |
| 2. | bio si dodjeljivao |
| 3. | bio je dodjeljivao |
| množina | |
| 1. | bili smo dodjeljivali |
| 2. | bili ste dodjeljivali |
| 3. | bili su dodjeljivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | dodjeljuj |
| množina | |
| 1. | dodjeljujmo |
| 2. | dodjeljujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| dodjeljujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| dodjeljivao, dodjeljivala, dodjeljivalo | |
| dodjeljivali, dodjeljivale, dodjeljivala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| dodjeljivan, dodjeljivana, dodjeljivano | |
| dodjeljivani, dodjeljivane, dodjeljivana | |
Etimologija
✧ vidi dodijéliti
