dodirívati
dodirívati (što, se) nesvrš. 〈prez. dodìrujēm (se), pril. sad. dodìrujūći (se), gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
dodirivati | |
prezent | |
jednina | |
1. | dodirujem |
2. | dodiruješ |
3. | dodiruje |
množina | |
1. | dodirujemo |
2. | dodirujete |
3. | dodiruju |
futur | |
jednina | |
1. | dodirivat ću |
2. | dodirivat ćeš |
3. | dodirivat će |
množina | |
1. | dodirivat ćemo |
2. | dodirivat ćete |
3. | dodirivat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | dodirivah |
2. | dodirivaše |
3. | dodirivaše |
množina | |
1. | dodirivasmo |
2. | dodirivaste |
3. | dodirivahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | dodirivao sam |
2. | dodirivao si |
3. | dodirivao je |
množina | |
1. | dodirivali smo |
2. | dodirivali ste |
3. | dodirivali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam dodirivao |
2. | bio si dodirivao |
3. | bio je dodirivao |
množina | |
1. | bili smo dodirivali |
2. | bili ste dodirivali |
3. | bili su dodirivali |
imperativ | |
jednina | |
2. | dodiruj |
množina | |
1. | dodirujmo |
2. | dodirujte |
glagolski prilog sadašnji | |
dodirujući | |
glagolski pridjev aktivni | |
dodirivao, dodirivala, dodirivalo | |
dodirivali, dodirivale, dodirivala | |
glagolski pridjev pasivni | |
dodirivan, dodirivana, dodirivano | |
dodirivani, dodirivane, dodirivana |
1. | lagano se prislanjati jedno uz drugo [tijela se dodiruju]; doticati (se) |
2. | pren. biti blizak u čemu [značenja se dodiruju] |