dodvorávati se
dodvorávati se nesvrš. 〈prez. dodvòrāvām se, pril. sad. -ajūći se, gl. im. -ānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
dodvoravati | |
prezent | |
jednina | |
1. | dodvoravam |
2. | dodvoravaš |
3. | dodvorava |
množina | |
1. | dodvoravamo |
2. | dodvoravate |
3. | dodvoravaju |
futur | |
jednina | |
1. | dodvoravat ću |
2. | dodvoravat ćeš |
3. | dodvoravat će |
množina | |
1. | dodvoravat ćemo |
2. | dodvoravat ćete |
3. | dodvoravat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | dodvoravah |
2. | dodvoravaše |
3. | dodvoravaše |
množina | |
1. | dodvoravasmo |
2. | dodvoravaste |
3. | dodvoravahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | dodvoravao sam |
2. | dodvoravao si |
3. | dodvoravao je |
množina | |
1. | dodvoravali smo |
2. | dodvoravali ste |
3. | dodvoravali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam dodvoravao |
2. | bio si dodvoravao |
3. | bio je dodvoravao |
množina | |
1. | bili smo dodvoravali |
2. | bili ste dodvoravali |
3. | bili su dodvoravali |
imperativ | |
jednina | |
2. | dodvoravaj |
množina | |
1. | dodvoravajmo |
2. | dodvoravajte |
glagolski prilog sadašnji | |
dodvoravajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
dodvoravao, dodvoravala, dodvoravalo | |
dodvoravali, dodvoravale, dodvoravala |