dogòrjeti
dogòrjeti () svrš. 〈prez. dògorīm, pril. pr. dogòrjēvši, prid. rad. dogòrio/dogòrjela ž〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| dogorjeti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | dogorim |
| 2. | dogoriš |
| 3. | dogori |
| množina | |
| 1. | dogorimo |
| 2. | dogorite |
| 3. | dogore |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | dogorjet ću |
| 2. | dogorjet ćeš |
| 3. | dogorjet će |
| množina | |
| 1. | dogorjet ćemo |
| 2. | dogorjet ćete |
| 3. | dogorjet će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | dogorjeh |
| 2. | dogorje |
| 3. | dogorje |
| množina | |
| 1. | dogorjesmo |
| 2. | dogorjeste |
| 3. | dogorješe |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | dogorio sam |
| 2. | dogorio si |
| 3. | dogorio je |
| množina | |
| 1. | dogorjeli smo |
| 2. | dogorjeli ste |
| 3. | dogorjeli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam dogorio |
| 2. | bio si dogorio |
| 3. | bio je dogorio |
| množina | |
| 1. | bili smo dogorjeli |
| 2. | bili ste dogorjeli |
| 3. | bili su dogorjeli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | dogori |
| množina | |
| 1. | dogorimo |
| 2. | dogorite |
| glagolski prilog prošli | |
| dogorjevši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| dogorio, dogorjela, dogorjelo | |
| dogorjeli, dogorjele, dogorjela | |
Definicija
| 1. | izgorjeti do kraja (o svijeći i sl.) |
| 2. | pren. gaseći se umrijeti (o umrlome) |
Etimologija
✧ do-1 + v. gorjeti
