dočìtati
dočìtati (što) svrš. 〈prez. -ām, pril. pr. -āvši, prid. trp. dȍčitān〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| dočitati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | dočitam |
| 2. | dočitaš |
| 3. | dočita |
| množina | |
| 1. | dočitamo |
| 2. | dočitate |
| 3. | dočitaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | dočitat ću |
| 2. | dočitat ćeš |
| 3. | dočitat će |
| množina | |
| 1. | dočitat ćemo |
| 2. | dočitat ćete |
| 3. | dočitat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | dočitah |
| 2. | dočita |
| 3. | dočita |
| množina | |
| 1. | dočitasmo |
| 2. | dočitaste |
| 3. | dočitaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | dočitao sam |
| 2. | dočitao si |
| 3. | dočitao je |
| množina | |
| 1. | dočitali smo |
| 2. | dočitali ste |
| 3. | dočitali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam dočitao |
| 2. | bio si dočitao |
| 3. | bio je dočitao |
| množina | |
| 1. | bili smo dočitali |
| 2. | bili ste dočitali |
| 3. | bili su dočitali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | dočitaj |
| množina | |
| 1. | dočitajmo |
| 2. | dočitajte |
| glagolski prilog prošli | |
| dočitavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| dočitao, dočitala, dočitalo | |
| dočitali, dočitale, dočitala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| dočitan, dočitana, dočitano | |
| dočitani, dočitane, dočitana | |
Definicija
čitajući doći do kraja teksta
Etimologija
✧ do-1 + v. čitati
