dȍksa
dȍksa ž
Definicija
kršć. fil. izraz za vanjski način pojavnosti nebeskoga veličanstva Božjega kako se ono javlja već u Starom zavjetu u obliku »ognja«, »oblaka« i »pojava« [u vrijeme svojeg poniženja Isus Krist je »odsjev dokse Božje«]
Etimologija
✧ grč. dóksa: mišljenje; slava
