dòhvaćati
dòhvaćati (se) nesvrš. 〈prez. -ām (se), pril. sad. -ajūći (se), gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| dohvaćati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | dohvaćam |
| 2. | dohvaćaš |
| 3. | dohvaća |
| množina | |
| 1. | dohvaćamo |
| 2. | dohvaćate |
| 3. | dohvaćaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | dohvaćat ću |
| 2. | dohvaćat ćeš |
| 3. | dohvaćat će |
| množina | |
| 1. | dohvaćat ćemo |
| 2. | dohvaćat ćete |
| 3. | dohvaćat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | dohvaćah |
| 2. | dohvaćaše |
| 3. | dohvaćaše |
| množina | |
| 1. | dohvaćasmo |
| 2. | dohvaćaste |
| 3. | dohvaćahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | dohvaćao sam |
| 2. | dohvaćao si |
| 3. | dohvaćao je |
| množina | |
| 1. | dohvaćali smo |
| 2. | dohvaćali ste |
| 3. | dohvaćali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam dohvaćao |
| 2. | bio si dohvaćao |
| 3. | bio je dohvaćao |
| množina | |
| 1. | bili smo dohvaćali |
| 2. | bili ste dohvaćali |
| 3. | bili su dohvaćali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | dohvaćaj |
| množina | |
| 1. | dohvaćajmo |
| 2. | dohvaćajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| dohvaćajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| dohvaćao, dohvaćala, dohvaćalo | |
| dohvaćali, dohvaćale, dohvaćala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| dohvaćan, dohvaćana, dohvaćano | |
| dohvaćani, dohvaćane, dohvaćana | |
Etimologija
✧ vidi dòhvatiti
