doìgrati
doìgrati svrš. 〈prez. dòigrām, pril. pr. -āvši, prid. trp. dòigrān〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| doigrati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | doigram |
| 2. | doigraš |
| 3. | doigra |
| množina | |
| 1. | doigramo |
| 2. | doigrate |
| 3. | doigraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | doigrat ću |
| 2. | doigrat ćeš |
| 3. | doigrat će |
| množina | |
| 1. | doigrat ćemo |
| 2. | doigrat ćete |
| 3. | doigrat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | doigrah |
| 2. | doigra |
| 3. | doigra |
| množina | |
| 1. | doigrasmo |
| 2. | doigraste |
| 3. | doigraše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | doigrao sam |
| 2. | doigrao si |
| 3. | doigrao je |
| množina | |
| 1. | doigrali smo |
| 2. | doigrali ste |
| 3. | doigrali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam doigrao |
| 2. | bio si doigrao |
| 3. | bio je doigrao |
| množina | |
| 1. | bili smo doigrali |
| 2. | bili ste doigrali |
| 3. | bili su doigrali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | doigraj |
| množina | |
| 1. | doigrajmo |
| 2. | doigrajte |
| glagolski prilog prošli | |
| doigravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| doigrao, doigrala, doigralo | |
| doigrali, doigrale, doigrala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| doigran, doigrana, doigrano | |
| doigrani, doigrane, doigrana | |
Definicija
dovršiti započetu igru
