dohòditi
dohòditi (komu) nesvrš. 〈prez. dòhodīm, pril. sad. dòhodēći, gl. im. dòhođēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
dohoditi | |
prezent | |
jednina | |
1. | dohodim |
2. | dohodiš |
3. | dohodi |
množina | |
1. | dohodimo |
2. | dohodite |
3. | dohode |
futur | |
jednina | |
1. | dohodit ću |
2. | dohodit ćeš |
3. | dohodit će |
množina | |
1. | dohodit ćemo |
2. | dohodit ćete |
3. | dohodit će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | dohođah |
2. | dohođaše |
3. | dohođaše |
množina | |
1. | dohođasmo |
2. | dohođaste |
3. | dohođahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | dohodio sam |
2. | dohodio si |
3. | dohodio je |
množina | |
1. | dohodili smo |
2. | dohodili ste |
3. | dohodili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam dohodio |
2. | bio si dohodio |
3. | bio je dohodio |
množina | |
1. | bili smo dohodili |
2. | bili ste dohodili |
3. | bili su dohodili |
imperativ | |
jednina | |
2. | dohodi |
množina | |
1. | dohodimo |
2. | dohodite |
glagolski prilog sadašnji | |
dohodeći | |
glagolski pridjev aktivni | |
dohodio, dohodila, dohodilo | |
dohodili, dohodile, dohodila |