dominírati
dominírati (, nad kim, nad čim) dv. 〈prez. domìnīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Dv. | |
---|---|
infinitiv | |
dominirati | |
prezent | |
jednina | |
1. | dominiram |
2. | dominiraš |
3. | dominira |
množina | |
1. | dominiramo |
2. | dominirate |
3. | dominiraju |
futur | |
jednina | |
1. | dominirat ću |
2. | dominirat ćeš |
3. | dominirat će |
množina | |
1. | dominirat ćemo |
2. | dominirat ćete |
3. | dominirat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | dominirah |
2. | dominiraše |
3. | dominiraše |
množina | |
1. | dominirasmo |
2. | dominiraste |
3. | dominirahu |
aorist | |
jednina | |
1. | dominirah |
2. | |
3. | |
množina | |
1. | |
2. | |
3. | |
perfekt | |
jednina | |
1. | dominirao sam |
2. | dominirao si |
3. | dominirao je |
množina | |
1. | dominirali smo |
2. | dominirali ste |
3. | dominirali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam dominirao |
2. | bio si dominirao |
3. | bio je dominirao |
množina | |
1. | bili smo dominirali |
2. | bili ste dominirali |
3. | bili su dominirali |
imperativ | |
jednina | |
2. | dominiraj |
množina | |
1. | dominirajmo |
2. | dominirajte |
glagolski prilog sadašnji | |
dominirajući | |
glagolski prilog prošli | |
dominiravši | |
glagolski pridjev aktivni | |
dominirao, dominirala, dominiralo | |
dominirali, dominirale, dominirala |
1. | pov. gospodovati |
2. | prevladati/prevladavati, imati prevlast, istaći/isticati se, izdići/izdizati se (nad drugima) |