dolètjeti
dolètjeti () svrš. 〈prez. dòletīm, pril. pr. -ēvši, prid. rad. dolètio/dolètjela ž〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| doletjeti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | doletim |
| 2. | doletiš |
| 3. | doleti |
| množina | |
| 1. | doletimo |
| 2. | doletite |
| 3. | dolete |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | doletjet ću |
| 2. | doletjet ćeš |
| 3. | doletjet će |
| množina | |
| 1. | doletjet ćemo |
| 2. | doletjet ćete |
| 3. | doletjet će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | doletjeh |
| 2. | doletje |
| 3. | doletje |
| množina | |
| 1. | doletjesmo |
| 2. | doletjeste |
| 3. | doletješe |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | doletio sam |
| 2. | doletio si |
| 3. | doletio je |
| množina | |
| 1. | doletjeli smo |
| 2. | doletjeli ste |
| 3. | doletjeli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam doletio |
| 2. | bio si doletio |
| 3. | bio je doletio |
| množina | |
| 1. | bili smo doletjeli |
| 2. | bili ste doletjeli |
| 3. | bili su doletjeli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | doleti |
| množina | |
| 1. | doletimo |
| 2. | doletite |
| glagolski prilog prošli | |
| doletjevši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| doletio, doletjela, doletjelo | |
| doletjeli, doletjele, doletjela | |
Definicija
| 1. | leteći stići, doći u letu na neko mjesto |
| 2. | pren. a. jureći doći, stići u žurbi b. stvoriti se odnekud, najedanput se iznenada naći na nekom mjestu |
