vojèvati
vojèvati () nesvrš. 〈prez. vòjujēm, pril. sad. vòjujūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
vojevati | |
prezent | |
jednina | |
1. | vojujem |
2. | vojuješ |
3. | vojuje |
množina | |
1. | vojujemo |
2. | vojujete |
3. | vojuju |
futur | |
jednina | |
1. | vojevat ću |
2. | vojevat ćeš |
3. | vojevat će |
množina | |
1. | vojevat ćemo |
2. | vojevat ćete |
3. | vojevat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | vojevah |
2. | vojevaše |
3. | vojevaše |
množina | |
1. | vojevasmo |
2. | vojevaste |
3. | vojevahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | vojevao sam |
2. | vojevao si |
3. | vojevao je |
množina | |
1. | vojevali smo |
2. | vojevali ste |
3. | vojevali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam vojevao |
2. | bio si vojevao |
3. | bio je vojevao |
množina | |
1. | bili smo vojevali |
2. | bili ste vojevali |
3. | bili su vojevali |
imperativ | |
jednina | |
2. | vojuj |
množina | |
1. | vojujmo |
2. | vojujte |
glagolski prilog sadašnji | |
vojujući | |
glagolski pridjev aktivni | |
vojevao, vojevala, vojevalo | |
vojevali, vojevale, vojevala |
1. | retor. ekspr. voditi rat, ratovati; sudjelovati u ratu |
2. | pren. svađati se, boriti se za što |