vijéćati
vijéćati () nesvrš. 〈prez. vijȇćām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| vijećati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | vijećam |
| 2. | vijećaš |
| 3. | vijeća |
| množina | |
| 1. | vijećamo |
| 2. | vijećate |
| 3. | vijećaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | vijećat ću |
| 2. | vijećat ćeš |
| 3. | vijećat će |
| množina | |
| 1. | vijećat ćemo |
| 2. | vijećat ćete |
| 3. | vijećat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | vijećah |
| 2. | vijećaše |
| 3. | vijećaše |
| množina | |
| 1. | vijećasmo |
| 2. | vijećaste |
| 3. | vijećahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | vijećao sam |
| 2. | vijećao si |
| 3. | vijećao je |
| množina | |
| 1. | vijećali smo |
| 2. | vijećali ste |
| 3. | vijećali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam vijećao |
| 2. | bio si vijećao |
| 3. | bio je vijećao |
| množina | |
| 1. | bili smo vijećali |
| 2. | bili ste vijećali |
| 3. | bili su vijećali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | vijećaj |
| množina | |
| 1. | vijećajmo |
| 2. | vijećajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| vijećajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| vijećao, vijećala, vijećalo | |
| vijećali, vijećale, vijećala | |
Definicija
| 1. | držati vijeće, razmatrati u vijeću, dogovarati se u vijeću, imati sastanak vijeća |
| 2. | ekspr. dugo raspravljati o nekom pitanju |
Etimologija
✧ vidi vijéće
