vibrírati
vibrírati () nesvrš. 〈prez. vìbrīrām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| vibrirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | vibriram |
| 2. | vibriraš |
| 3. | vibrira |
| množina | |
| 1. | vibriramo |
| 2. | vibrirate |
| 3. | vibriraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | vibrirat ću |
| 2. | vibrirat ćeš |
| 3. | vibrirat će |
| množina | |
| 1. | vibrirat ćemo |
| 2. | vibrirat ćete |
| 3. | vibrirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | vibrirah |
| 2. | vibriraše |
| 3. | vibriraše |
| množina | |
| 1. | vibrirasmo |
| 2. | vibriraste |
| 3. | vibrirahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | vibrirao sam |
| 2. | vibrirao si |
| 3. | vibrirao je |
| množina | |
| 1. | vibrirali smo |
| 2. | vibrirali ste |
| 3. | vibrirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam vibrirao |
| 2. | bio si vibrirao |
| 3. | bio je vibrirao |
| množina | |
| 1. | bili smo vibrirali |
| 2. | bili ste vibrirali |
| 3. | bili su vibrirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | vibriraj |
| množina | |
| 1. | vibrirajmo |
| 2. | vibrirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| vibrirajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| vibrirao, vibrirala, vibriralo | |
| vibrirali, vibrirale, vibrirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| vibriran, vibrirana, vibrirano | |
| vibrirani, vibrirane, vibrirana | |
Definicija
titrati, treperiti
Etimologija
✧ njem. vibrieren ← lat. vibrare ≃ vibrans: vibrantan ≃ vibratio: titranje, treperenje
