vȉc
vȉc m 〈G vìca, N mn vìcevi〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | vic |
| G | vica |
| D | vicu |
| A | vic |
| V | vicu |
| L | vicu |
| I | vicem / vicom |
| množina | |
| N | vicevi |
| G | viceva |
| D | vicevima |
| A | viceve |
| V | vicevi |
| L | vicevima |
| I | vicevima |
Definicija
kratak pripovjedni oblik s duhovitim iznenađujućim obratom, šaljiva pričica s poentom ili neočekivanim smiješnim raspletom [pričati viceve; ispričati vic; đački vic; dječji vic; židovski vic]; dosjetka, pošalica, šala
Frazeologija
⃟ bradati vic, vics bradom nešto odavno poznato;
čokoladni vic vic koji svom autoru ili prepričavaču može donijeti neugodnost, koji ga čak može otjerati u zatvor (zbog sadržaja koji je navodno nepoćudan vlastima);
masni vic vic na lascivnu temu uz uporabu vulgarnih riječi;
seljački vic 1. grub, vulgaran, nepristojan vic 2. zadatak ili pitalica kojom se prikraćuje vrijeme, ob. se odlikuje zdravorazumskom jednostavnošću;
to je iz drugog vica žarg. upozorenje na nelogičan slijed izlaganja ili naglašavanje da dvije stvari ne idu zajedno
čokoladni vic vic koji svom autoru ili prepričavaču može donijeti neugodnost, koji ga čak može otjerati u zatvor (zbog sadržaja koji je navodno nepoćudan vlastima);
masni vic vic na lascivnu temu uz uporabu vulgarnih riječi;
seljački vic 1. grub, vulgaran, nepristojan vic 2. zadatak ili pitalica kojom se prikraćuje vrijeme, ob. se odlikuje zdravorazumskom jednostavnošću;
to je iz drugog vica žarg. upozorenje na nelogičan slijed izlaganja ili naglašavanje da dvije stvari ne idu zajedno
Etimologija
✧ njem. Witz
