verbalizírati
verbalizírati dv. 〈prez. verbalìzīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Dv. | |
---|---|
infinitiv | |
verbalizirati | |
prezent | |
jednina | |
1. | verbaliziram |
2. | verbaliziraš |
3. | verbalizira |
množina | |
1. | verbaliziramo |
2. | verbalizirate |
3. | verbaliziraju |
futur | |
jednina | |
1. | verbalizirat ću |
2. | verbalizirat ćeš |
3. | verbalizirat će |
množina | |
1. | verbalizirat ćemo |
2. | verbalizirat ćete |
3. | verbalizirat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | verbalizirah |
2. | verbaliziraše |
3. | verbaliziraše |
množina | |
1. | verbalizirasmo |
2. | verbaliziraste |
3. | verbalizirahu |
aorist | |
jednina | |
1. | verbalizirah |
2. | |
3. | |
množina | |
1. | |
2. | |
3. | |
perfekt | |
jednina | |
1. | verbalizirao sam |
2. | verbalizirao si |
3. | verbalizirao je |
množina | |
1. | verbalizirali smo |
2. | verbalizirali ste |
3. | verbalizirali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam verbalizirao |
2. | bio si verbalizirao |
3. | bio je verbalizirao |
množina | |
1. | bili smo verbalizirali |
2. | bili ste verbalizirali |
3. | bili su verbalizirali |
imperativ | |
jednina | |
2. | verbaliziraj |
množina | |
1. | verbalizirajmo |
2. | verbalizirajte |
glagolski prilog sadašnji | |
verbalizirajući | |
glagolski prilog prošli | |
verbaliziravši | |
glagolski pridjev aktivni | |
verbalizirao, verbalizirala, verbaliziralo | |
verbalizirali, verbalizirale, verbalizirala | |
glagolski pridjev pasivni | |
verbaliziran, verbalizirana, verbalizirano | |
verbalizirani, verbalizirane, verbalizirana |
1. | izraziti riječima [verbalizirati osjećaje; verbalizirati sadržaj slike (ulja, akvarela itd.)]; prenijeti/prenositi u riječi, izraziti/izražavati verbalnim jezikom |
2. | prometnuti se u riječi, iz grimase, geste ili pokreta postati slika izrečena riječima [staviti ruku na srce; dići sve četiri u zrak] |