vesèliti
vesèliti (se, čemu, koga, što) nesvrš. 〈prez. vesèlīm, pril. sad. vesèlēći, gl. im. vesèljēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| veseliti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | veselim |
| 2. | veseliš |
| 3. | veseli |
| množina | |
| 1. | veselimo |
| 2. | veselite |
| 3. | vesele |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | veselit ću |
| 2. | veselit ćeš |
| 3. | veselit će |
| množina | |
| 1. | veselit ćemo |
| 2. | veselit ćete |
| 3. | veselit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | veseljah |
| 2. | veseljaše |
| 3. | veseljaše |
| množina | |
| 1. | veseljasmo |
| 2. | veseljaste |
| 3. | veseljahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | veselio sam |
| 2. | veselio si |
| 3. | veselio je |
| množina | |
| 1. | veselili smo |
| 2. | veselili ste |
| 3. | veselili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam veselio |
| 2. | bio si veselio |
| 3. | bio je veselio |
| množina | |
| 1. | bili smo veselili |
| 2. | bili ste veselili |
| 3. | bili su veselili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | veseli |
| množina | |
| 1. | veselimo |
| 2. | veselite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| veseleći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| veselio, veselila, veselilo | |
| veselili, veselile, veselila | |
Definicija
pokazivati opće dobro raspoloženje na neki povod, reagirati radosno, biti u dobrom raspoloženju, s radošću i naklonošću očekivati koga ili što [veselim se; veselim se novostima]; radovati se
Frazeologija
⃟ i Bog te veselio (završna sekvencija u nekom objašnjavanju i sl.) u zn. i gotovo, i sve (će biti) u redu, i gotova priča, i gotova stvar [sredi stvar, plati, i Bog te veselio]
Etimologija
✧ vidi vȅseo
