vèlīm
vèlīm (što) dv.
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| velim | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | velim |
| 2. | veliš |
| 3. | veli |
| množina | |
| 1. | velimo |
| 2. | velite |
| 3. | vele |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | ću |
| 2. | ćeš |
| 3. | će |
| množina | |
| 1. | ćemo |
| 2. | ćete |
| 3. | će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | sam |
| 2. | si |
| 3. | je |
| množina | |
| 1. | smo |
| 2. | ste |
| 3. | su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam |
| 2. | bio si |
| 3. | bio je |
| množina | |
| 1. | bili smo |
| 2. | bili ste |
| 3. | bili su |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| glagolski prilog sadašnji | |
| glagolski prilog prošli | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| , , | |
| , , | |
Definicija
defektivni glagol 〈prez. vèlīm, pril. pr. -īvši, impf. rij. vȅljāh, pril. sad. vèlēći〉 govorim (u raznim kontekstima) razg. [veli da mu je to ukusno; vele da masnoća u krvi nije tako opasna; velim ti], usp. kazati
Frazeologija
⃟ ko (kao) velim (u kontekstu prepričava, objašnjava ili sažimlje ono što bi mogao reći govornik ili što pretpostavlja da bi mogao reći sugovornik ili tko izvan situacije kad se govori) [neugodno mi je da vas nazivam poslije ručka, ko velim ne javljaš se cijelo jutro, a onda baš poslije ručka]; moglo bi se reći, mogao bi tko reći;
ne velim (u dijaloškoj situaciji kad se otklanja moguća ili izrečena tvrdnja ili pretpostavka sugovornika) [A: Možda neki misle da je ta slika bezvrijedna B: Ne velim, ali nije ni veliko djelo]; ne kažem, ne tvrdim, nisam rekao
ne velim (u dijaloškoj situaciji kad se otklanja moguća ili izrečena tvrdnja ili pretpostavka sugovornika) [A: Možda neki misle da je ta slika bezvrijedna B: Ne velim, ali nije ni veliko djelo]; ne kažem, ne tvrdim, nisam rekao
Etimologija
✧ prasl. i stsl. velěti (rus. velét', češ. veleti), lit. velėti: priuštiti ← ie. *wel-: željeti, v. volja1
