Hrvatski jezični portal

vìnōvnīk

vìnōvnīk (čega, ) m 〈N mn -īci〉

Izvedeni oblici
jednina
N vinovnik
G vinovnika
D vinovniku
A vinovnika
V vinovniče
L vinovniku
I vinovnikom
množina
N vinovnici
G vinovnika
D vinovnicima
A vinovnike
V vinovnici
L vinovnicima
I vinovnicima
Definicija
publ. ekspr. (+ srp.) krivac, počinitelj [vinovnik zločina]
Etimologija
rus. vinóvnik: krivac, uzročnik, kolovođa, neposredni izvršitelj