vínuti se
vínuti se svrš. 〈prez. vȋnēm se, pril. pr. -ūvši se, prid. rad. vínuo se〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
vinuti | |
prezent | |
jednina | |
1. | vinem |
2. | vineš |
3. | vine |
množina | |
1. | vinemo |
2. | vinete |
3. | vinu |
futur | |
jednina | |
1. | vinut ću |
2. | vinut ćeš |
3. | vinut će |
množina | |
1. | vinut ćemo |
2. | vinut ćete |
3. | vinut će |
aorist | |
jednina | |
1. | vinuh |
2. | vinu |
3. | vinu |
množina | |
1. | vinusmo |
2. | vinuste |
3. | vinuše |
perfekt | |
jednina | |
1. | vinuo sam |
2. | vinuo si |
3. | vinuo je |
množina | |
1. | vinuli smo |
2. | vinuli ste |
3. | vinuli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam vinuo |
2. | bio si vinuo |
3. | bio je vinuo |
množina | |
1. | bili smo vinuli |
2. | bili ste vinuli |
3. | bili su vinuli |
imperativ | |
jednina | |
2. | vini |
množina | |
1. | vinimo |
2. | vinite |
glagolski prilog prošli | |
vinuvši | |
glagolski pridjev aktivni | |
vinuo, vinula, vinulo | |
vinuli, vinule, vinula | |
glagolski pridjev pasivni | |
vinut, vinuta, vinuto | |
vinuti, vinute, vinuta |
1. | () a. naglo se pokrenuti uvis; poletjeti b. popeti se naglo na što takvom kretnjom |
2. | (do čega) a. podići se na veliku visinu prema čemu b. dospjeti na vrlo visok društveni položaj |