agnoscírati
agnoscírati (, što) dv. 〈prez. agnòscīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| agnoscirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | agnosciram |
| 2. | agnosciraš |
| 3. | agnoscira |
| množina | |
| 1. | agnosciramo |
| 2. | agnoscirate |
| 3. | agnosciraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | agnoscirat ću |
| 2. | agnoscirat ćeš |
| 3. | agnoscirat će |
| množina | |
| 1. | agnoscirat ćemo |
| 2. | agnoscirat ćete |
| 3. | agnoscirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | agnoscirah |
| 2. | agnosciraše |
| 3. | agnosciraše |
| množina | |
| 1. | agnoscirasmo |
| 2. | agnosciraste |
| 3. | agnoscirahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | agnoscirah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | agnoscirao sam |
| 2. | agnoscirao si |
| 3. | agnoscirao je |
| množina | |
| 1. | agnoscirali smo |
| 2. | agnoscirali ste |
| 3. | agnoscirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam agnoscirao |
| 2. | bio si agnoscirao |
| 3. | bio je agnoscirao |
| množina | |
| 1. | bili smo agnoscirali |
| 2. | bili ste agnoscirali |
| 3. | bili su agnoscirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | agnosciraj |
| množina | |
| 1. | agnoscirajmo |
| 2. | agnoscirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| agnoscirajući | |
| glagolski prilog prošli | |
| agnosciravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| agnoscirao, agnoscirala, agnosciralo | |
| agnoscirali, agnoscirale, agnoscirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| agnosciran, agnoscirana, agnoscirano | |
| agnoscirani, agnoscirane, agnoscirana | |
Definicija
postati/postajati svjestan čega, utvrditi/utvrđivati da je ispravno, točno; spoznati
Etimologija
✧ lat. agnoscere: poznati, priznati
