virávati
virávati nesvrš. 〈prez. vìrāvām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| viravati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | viravam |
| 2. | viravaš |
| 3. | virava |
| množina | |
| 1. | viravamo |
| 2. | viravate |
| 3. | viravaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | viravat ću |
| 2. | viravat ćeš |
| 3. | viravat će |
| množina | |
| 1. | viravat ćemo |
| 2. | viravat ćete |
| 3. | viravat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | viravah |
| 2. | viravaše |
| 3. | viravaše |
| množina | |
| 1. | viravasmo |
| 2. | viravaste |
| 3. | viravahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | viravao sam |
| 2. | viravao si |
| 3. | viravao je |
| množina | |
| 1. | viravali smo |
| 2. | viravali ste |
| 3. | viravali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam viravao |
| 2. | bio si viravao |
| 3. | bio je viravao |
| množina | |
| 1. | bili smo viravali |
| 2. | bili ste viravali |
| 3. | bili su viravali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | viravaj |
| množina | |
| 1. | viravajmo |
| 2. | viravajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| viravajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| viravao, viravala, viravalo | |
| viravali, viravale, viravala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| viravan, viravana, viravano | |
| viravani, viravane, viravana | |
Definicija
reg.
| 1. | mehanički dizati pomoću vitla (npr. sidro) [vira! diži sidro!] |
| 2. | okrenuti brod u jedrenju |
| 3. | pren. mijenjati držanje, biti neodlučan |
Etimologija
✧ tal. virare: mijenjati pravac
