tjȅme
tjȅme sr 〈G -na, N mn tjemèna, G tjeménā〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | tjeme |
| G | tjemena |
| D | tjemenu |
| A | tjeme |
| V | tjeme |
| L | tjemenu |
| I | tjemenom |
| množina | |
| N | tjemena |
| G | tjemena |
| D | tjemenima |
| A | tjemena |
| V | tjemena |
| L | tjemenima |
| I | tjemenima |
Definicija
| 1. | anat. najviši dio lubanje, vrh glave |
| 2. | (+ potenc.) razg. najviši vrh bilo čega (planine, putanje zrna iz vatrenog oružja) |
Frazeologija
⃟ pasti na tjeme (u šali) 1. biti lud, praviti gluposti 2. iznenaditi se
Etimologija
✧ prasl. *těmę (rus. témja, polj. ciemię)
