teoretizírati
teoretizírati () dv. 〈prez. teoretìzīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Dv. | |
---|---|
infinitiv | |
teoretizirati | |
prezent | |
jednina | |
1. | teoretiziram |
2. | teoretiziraš |
3. | teoretizira |
množina | |
1. | teoretiziramo |
2. | teoretizirate |
3. | teoretiziraju |
futur | |
jednina | |
1. | teoretizirat ću |
2. | teoretizirat ćeš |
3. | teoretizirat će |
množina | |
1. | teoretizirat ćemo |
2. | teoretizirat ćete |
3. | teoretizirat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | teoretizirah |
2. | teoretiziraše |
3. | teoretiziraše |
množina | |
1. | teoretizirasmo |
2. | teoretiziraste |
3. | teoretizirahu |
aorist | |
jednina | |
1. | teoretizirah |
2. | |
3. | |
množina | |
1. | |
2. | |
3. | |
perfekt | |
jednina | |
1. | teoretizirao sam |
2. | teoretizirao si |
3. | teoretizirao je |
množina | |
1. | teoretizirali smo |
2. | teoretizirali ste |
3. | teoretizirali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam teoretizirao |
2. | bio si teoretizirao |
3. | bio je teoretizirao |
množina | |
1. | bili smo teoretizirali |
2. | bili ste teoretizirali |
3. | bili su teoretizirali |
imperativ | |
jednina | |
2. | teoretiziraj |
množina | |
1. | teoretizirajmo |
2. | teoretizirajte |
glagolski prilog sadašnji | |
teoretizirajući | |
glagolski prilog prošli | |
teoretiziravši | |
glagolski pridjev aktivni | |
teoretizirao, teoretizirala, teoretiziralo | |
teoretizirali, teoretizirale, teoretizirala |
1. | osmisliti/osmišljavati, analizirati, izgraditi/izgrađivati, iznijeti/iznositi teorije |
2. | pejor. baviti se čim na previše apstraktan način, tako da se to ne može primijeniti u praksi [raditi, a ne samo teoretizirati] |