tèntati
tèntati (koga) nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| tentati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | tentam |
| 2. | tentaš |
| 3. | tenta |
| množina | |
| 1. | tentamo |
| 2. | tentate |
| 3. | tentaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | tentat ću |
| 2. | tentat ćeš |
| 3. | tentat će |
| množina | |
| 1. | tentat ćemo |
| 2. | tentat ćete |
| 3. | tentat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | tentah |
| 2. | tentaše |
| 3. | tentaše |
| množina | |
| 1. | tentasmo |
| 2. | tentaste |
| 3. | tentahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | tentao sam |
| 2. | tentao si |
| 3. | tentao je |
| množina | |
| 1. | tentali smo |
| 2. | tentali ste |
| 3. | tentali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam tentao |
| 2. | bio si tentao |
| 3. | bio je tentao |
| množina | |
| 1. | bili smo tentali |
| 2. | bili ste tentali |
| 3. | bili su tentali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | tentaj |
| množina | |
| 1. | tentajmo |
| 2. | tentajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| tentajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| tentao, tentala, tentalo | |
| tentali, tentale, tentala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| tentan, tentana, tentano | |
| tentani, tentane, tentana | |
Definicija
reg. nagovarati koga da učini što nepotrebno ili ono što se poslije pokazuje kao loše [vrag ga je tentao]
Etimologija
✧ tal. tentare ← lat. temptare
