teláliti
teláliti (što) nesvrš. 〈prez. tèlālīm, pril. sad. -lēći, gl. im. -lēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
telaliti | |
prezent | |
jednina | |
1. | telalim |
2. | telališ |
3. | telali |
množina | |
1. | telalimo |
2. | telalite |
3. | telale |
futur | |
jednina | |
1. | telalit ću |
2. | telalit ćeš |
3. | telalit će |
množina | |
1. | telalit ćemo |
2. | telalit ćete |
3. | telalit će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | telaljah |
2. | telaljaše |
3. | telaljaše |
množina | |
1. | telaljasmo |
2. | telaljaste |
3. | telaljahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | telalio sam |
2. | telalio si |
3. | telalio je |
množina | |
1. | telalili smo |
2. | telalili ste |
3. | telalili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam telalio |
2. | bio si telalio |
3. | bio je telalio |
množina | |
1. | bili smo telalili |
2. | bili ste telalili |
3. | bili su telalili |
imperativ | |
jednina | |
2. | telali |
množina | |
1. | telalimo |
2. | telalite |
glagolski prilog sadašnji | |
telaleći | |
glagolski pridjev aktivni | |
telalio, telalila, telalilo | |
telalili, telalile, telalila |
1. | pov. reg. razglašavati na javnom mjestu, objavljivati, oglašavati |
2. | pejor. širiti vijesti (koje nije trebalo širiti); bubnjati, razvikivati, razglašavati, razbubavati, trubiti o čemu |