bòjiti
bòjiti nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -jēći, gl. im. -jēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
bojiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | bojim |
2. | bojiš |
3. | boji |
množina | |
1. | bojimo |
2. | bojite |
3. | boje |
futur | |
jednina | |
1. | bojit ću |
2. | bojit ćeš |
3. | bojit će |
množina | |
1. | bojit ćemo |
2. | bojit ćete |
3. | bojit će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | bojah |
2. | bojaše |
3. | bojaše |
množina | |
1. | bojasmo |
2. | bojaste |
3. | bojahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | bojio sam |
2. | bojio si |
3. | bojio je |
množina | |
1. | bojili smo |
2. | bojili ste |
3. | bojili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam bojio |
2. | bio si bojio |
3. | bio je bojio |
množina | |
1. | bili smo bojili |
2. | bili ste bojili |
3. | bili su bojili |
imperativ | |
jednina | |
2. | boji |
množina | |
1. | bojimo |
2. | bojite |
glagolski prilog sadašnji | |
bojeći | |
glagolski pridjev aktivni | |
bojio, bojila, bojilo | |
bojili, bojile, bojila | |
glagolski pridjev pasivni | |
bojen, bojena, bojeno | |
bojeni, bojene, bojena |