Tȁtarin
Tȁtarin m (Tȁtārka ž) 〈N mn Tȁtari〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | Tatarin |
| G | Tatarina |
| D | Tatarinu |
| A | Tatarina |
| V | Tatarine |
| L | Tatarinu |
| I | Tatarinom |
| množina | |
| N | Tatari |
| G | Tatara |
| D | Tatarima |
| A | Tatare |
| V | Tatari |
| L | Tatarima |
| I | Tatarima |
| jednina | |
| N | Tatarka |
| G | Tatarke |
| D | Tatarki |
| A | Tatarku |
| V | Tatarko |
| L | Tatarki |
| I | Tatarkom |
| množina | |
| N | Tatarke |
| G | Tataraka / Tatarka / Tatarki |
| D | Tatarkama |
| A | Tatarke |
| V | Tatarke |
| L | Tatarkama |
| I | Tatarkama |
Definicija
etn. pripadnik turkijskog naroda nastanjen uglavnom u Rusiji (o. 5,6 mil. stan.); doselili na taj prostor u 13. st. (s Mongolima)
Onomastika
♦ pr. (prema zanimanju i etnonimska): Tȁtar (Zagreb, Jastrebarsko, Osijek, Rijeka), Tȁtaragić (Zagreb, Donja Stubica), Tatárević (Sisak, Zagreb, Koprivnica, Vukovar), Tȁtarin (Baranja, I Slavonija), Tȁtarko (Slavonski Brod, I Slavonija), Tatárović (Bjelovar, sred. Dalmacija, Ðakovo)
◊ top. (naselje): Tȁtar Vȃroš (Slunj, 262 stan.)
◊ top. (naselje): Tȁtar Vȃroš (Slunj, 262 stan.)
Etimologija
✧ tur. Tatar ← perz. Tātār: Tatar
