trȕliti
trȕliti (trȕnuti) () nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -lēći, gl. im. trȕljēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
trunuti | |
prezent | |
jednina | |
1. | trunem |
2. | truneš |
3. | trune |
množina | |
1. | trunemo |
2. | trunete |
3. | trunu |
futur | |
jednina | |
1. | trunut ću |
2. | trunut ćeš |
3. | trunut će |
množina | |
1. | trunut ćemo |
2. | trunut ćete |
3. | trunut će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | trunjah |
2. | trunjaše |
3. | trunjaše |
množina | |
1. | trunjasmo |
2. | trunjaste |
3. | trunjahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | trunuo sam |
2. | trunuo si |
3. | trunuo je |
množina | |
1. | trunuli smo |
2. | trunuli ste |
3. | trunuli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam trunuo |
2. | bio si trunuo |
3. | bio je trunuo |
množina | |
1. | bili smo trunuli |
2. | bili ste trunuli |
3. | bili su trunuli |
imperativ | |
jednina | |
2. | truni |
množina | |
1. | trunimo |
2. | trunite |
glagolski prilog sadašnji | |
trunući | |
glagolski pridjev aktivni | |
trunuo, trunula, trunulo | |
trunuli, trunule, trunula |
1. | postajati truo, kvariti se zbog organskog raspadanja; gnjiliti |
2. | pren. pejor. propadati u neradu, u pomanjkanju volje, u dosadi |