Hrvatski jezični portal

tȕka

tȕka ž 〈G mn tẉkā〉

Izvedeni oblici
jednina
N tuka
G tuke
D tuki
A tuku
V tuko
L tuki
I tukom
množina
N tuke
G tuka
D tukama
A tuke
V tuke
L tukama
I tukama
Definicija
1. reg., v. pȕra, pȕrica
2. pren. pejor. glupa ženska osoba [glupa kao tuka]; glupača
Frazeologija
jedi tuke ko svoje muke (ob. fam. ili u šali) uživaj ono što si zaslužio, uživaj što je po zasluzi tvoje
Onomastika
pr. (nadimačka): Tȕka (Bjelovar, Slavonski Brod), Túkac (Karlovac), Tȕkač (100, Zagreb, Zagorje, v. i Turska), Túkec (Sesvete, Dugo Selo)
Etimologija
ekspr.