tugòvati
tugòvati () nesvrš. 〈prez. tùgujēm, pril. sad. tùgujūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| tugovati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | tugujem |
| 2. | tuguješ |
| 3. | tuguje |
| množina | |
| 1. | tugujemo |
| 2. | tugujete |
| 3. | tuguju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | tugovat ću |
| 2. | tugovat ćeš |
| 3. | tugovat će |
| množina | |
| 1. | tugovat ćemo |
| 2. | tugovat ćete |
| 3. | tugovat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | tugovah |
| 2. | tugovaše |
| 3. | tugovaše |
| množina | |
| 1. | tugovasmo |
| 2. | tugovaste |
| 3. | tugovahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | tugovao sam |
| 2. | tugovao si |
| 3. | tugovao je |
| množina | |
| 1. | tugovali smo |
| 2. | tugovali ste |
| 3. | tugovali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam tugovao |
| 2. | bio si tugovao |
| 3. | bio je tugovao |
| množina | |
| 1. | bili smo tugovali |
| 2. | bili ste tugovali |
| 3. | bili su tugovali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | tuguj |
| množina | |
| 1. | tugujmo |
| 2. | tugujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| tugujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| tugovao, tugovala, tugovalo | |
| tugovali, tugovale, tugovala | |
Definicija
| 1. | biti obuzet tugom, osjećati tugu |
| 2. | izražavati tugu, tužiti (za kim ili za čim) |
Etimologija
✧ vidi túga
