trúbiti
trúbiti () nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -bēći, gl. im. -bljēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| trubiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | trubim |
| 2. | trubiš |
| 3. | trubi |
| množina | |
| 1. | trubimo |
| 2. | trubite |
| 3. | trube |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | trubit ću |
| 2. | trubit ćeš |
| 3. | trubit će |
| množina | |
| 1. | trubit ćemo |
| 2. | trubit ćete |
| 3. | trubit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | trubljah |
| 2. | trubljaše |
| 3. | trubljaše |
| množina | |
| 1. | trubljasmo |
| 2. | trubljaste |
| 3. | trubljahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | trubio sam |
| 2. | trubio si |
| 3. | trubio je |
| množina | |
| 1. | trubili smo |
| 2. | trubili ste |
| 3. | trubili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam trubio |
| 2. | bio si trubio |
| 3. | bio je trubio |
| množina | |
| 1. | bili smo trubili |
| 2. | bili ste trubili |
| 3. | bili su trubili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | trubi |
| množina | |
| 1. | trubimo |
| 2. | trubite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| trubeći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| trubio, trubila, trubilo | |
| trubili, trubile, trubila | |
Definicija
| 1. | a. davati zvučne signale trubom na vozilu b. pejor. razg. svirati trubu |
| 2. | razg. (u šali) proizvoditi zvuk sličan zvuku trube (u prehladi i sl.) |
| 3. | pejor. a. raznositi, širiti glasine, senzacionalne vijesti, uporno ponavljati b. žarg. dosađivati pričanjem, zanovijetanjem; dodijavati, gnjaviti |
Etimologija
✧ vidi trúba
