Hrvatski jezični portal

trùbāč

trùbāč m 〈G trubáča〉

Izvedeni oblici
jednina
N trubač
G trubača
D trubaču
A trubača
V trubaču
L trubaču
I trubačem
množina
N trubači
G trubača
D trubačima
A trubače
V trubači
L trubačima
I trubačima
Definicija
1. glazb. onaj koji svira trubu
2. vojnik koji zvukom trube oglašava razne vojničke radnje