trùbāč
trùbāč m 〈G trubáča〉
jednina | |
---|---|
N | trubač |
G | trubača |
D | trubaču |
A | trubača |
V | trubaču |
L | trubaču |
I | trubačem |
množina | |
N | trubači |
G | trubača |
D | trubačima |
A | trubače |
V | trubači |
L | trubačima |
I | trubačima |
1. | glazb. onaj koji svira trubu |
2. | vojnik koji zvukom trube oglašava razne vojničke radnje |