tẕnuti
tẕnuti nesvrš. 〈prez. -nēm, pril. sad. -ūći, gl. im. tẕnjēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| trnuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | trnem |
| 2. | trneš |
| 3. | trne |
| množina | |
| 1. | trnemo |
| 2. | trnete |
| 3. | trnu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | trnut ću |
| 2. | trnut ćeš |
| 3. | trnut će |
| množina | |
| 1. | trnut ćemo |
| 2. | trnut ćete |
| 3. | trnut će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | trnjah |
| 2. | trnjaše |
| 3. | trnjaše |
| množina | |
| 1. | trnjasmo |
| 2. | trnjaste |
| 3. | trnjahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | trnuo sam |
| 2. | trnuo si |
| 3. | trnuo je |
| množina | |
| 1. | trnuli smo |
| 2. | trnuli ste |
| 3. | trnuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam trnuo |
| 2. | bio si trnuo |
| 3. | bio je trnuo |
| množina | |
| 1. | bili smo trnuli |
| 2. | bili ste trnuli |
| 3. | bili su trnuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | trni |
| množina | |
| 1. | trnimo |
| 2. | trnite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| trnući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| trnuo, trnula, trnulo | |
| trnuli, trnule, trnula | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| trnut, trnuta, trnuto | |
| trnuti, trnute, trnute | |
Definicija
| 1. | (što) činiti da nešto prestane gorjeti; gasiti |
| 2. | () a. prestajati svijetliti, prestajati gorjeti; gasiti se b. pren. retor. prestajati raditi (o kakvoj javnoj djelatnosti koja se inače održava i njeguje) |
Etimologija
✧ od starijega *trpnuti, v. trpak
