trijézniti se
trijézniti se () nesvrš. 〈prez. trijȇznīm se, pril. sad. -nēći sē, gl. im. -éžnjēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
trijezniti | |
prezent | |
jednina | |
1. | trijeznim |
2. | trijezniš |
3. | trijezni |
množina | |
1. | trijeznimo |
2. | trijeznite |
3. | trijezne |
futur | |
jednina | |
1. | trijeznit ću |
2. | trijeznit ćeš |
3. | trijeznit će |
množina | |
1. | trijeznit ćemo |
2. | trijeznit ćete |
3. | trijeznit će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | triježnjah |
2. | triježnjaše |
3. | triježnjaše |
množina | |
1. | triježnjasmo |
2. | triježnjaste |
3. | triježnjahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | trijeznio sam |
2. | trijeznio si |
3. | trijeznio je |
množina | |
1. | trijeznili smo |
2. | trijeznili ste |
3. | trijeznili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam trijeznio |
2. | bio si trijeznio |
3. | bio je trijeznio |
množina | |
1. | bili smo trijeznili |
2. | bili ste trijeznili |
3. | bili su trijeznili |
imperativ | |
jednina | |
2. | trijezni |
množina | |
1. | trijeznimo |
2. | trijeznite |
glagolski prilog sadašnji | |
trijezneći | |
glagolski pridjev aktivni | |
trijeznio, trijeznila, trijeznilo | |
trijeznili, trijeznile, trijeznila | |
glagolski pridjev pasivni | |
triježnjen, triježnjena, triježnjeno | |
triježnjeni, triježnjene, triježnjena |