tȕrnuti
tȕrnuti (što) svrš. 〈prez. tȕrnēm, pril. pr. -ūvši, imp. tȕrni, prid. trp. tȕrnūt〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| turnuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | turnem |
| 2. | turneš |
| 3. | turne |
| množina | |
| 1. | turnemo |
| 2. | turnete |
| 3. | turnu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | turnut ću |
| 2. | turnut ćeš |
| 3. | turnut će |
| množina | |
| 1. | turnut ćemo |
| 2. | turnut ćete |
| 3. | turnut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | turnuh |
| 2. | turnu |
| 3. | turnu |
| množina | |
| 1. | turnusmo |
| 2. | turnuste |
| 3. | turnuše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | turnuo sam |
| 2. | turnuo si |
| 3. | turnuo je |
| množina | |
| 1. | turnuli smo |
| 2. | turnuli ste |
| 3. | turnuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam turnuo |
| 2. | bio si turnuo |
| 3. | bio je turnuo |
| množina | |
| 1. | bili smo turnuli |
| 2. | bili ste turnuli |
| 3. | bili su turnuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | turni |
| množina | |
| 1. | turnimo |
| 2. | turnite |
| glagolski prilog prošli | |
| turnuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| turnuo, turnula, turnulo | |
| turnuli, turnule, turnula | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| turnut, turnuta, turnuto | |
| turnuti, turnute, turnuta | |
Definicija
| 1. | a. kratkim pokretom odgurnuti, odrinuti b. kratkim, brzim pokretom staviti, gurnuti u nešto |
| 2. | pren. ekspr. otpremiti koga na drugo mjesto (ob. protiv njegove volje) [turnuti na selo] |
Etimologija
✧ vidi tȕriti
