Tùrčin
Tùrčin m (Tȕrkinja ž) 〈N mn Tẉrci, G Tȕrākā〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | Turkinja |
| G | Turkinje |
| D | Turkinji |
| A | Turkinju |
| V | Turkinjo |
| L | Turkinji |
| I | Turkinjom |
| množina | |
| N | Turkinje |
| G | Turkinja |
| D | Turkinjama |
| A | Turkinje |
| V | Turkinje |
| L | Turkinjama |
| I | Turkinjama |
| jednina | |
| N | Turčin |
| G | Turčina |
| D | Turčinu |
| A | Turčina |
| V | Turčine |
| L | Turčinu |
| I | Turčinom |
| množina | |
| N | Turci |
| G | Turaka |
| D | Turcima |
| A | Turke |
| V | Turci |
| L | Turcima |
| I | Turcima |
Definicija
| 1. | stanovnik ili državljanin Turske |
| 2. | pripadnik jednog od naroda raznih naziva koji govore jednim od turkijskih jezika; Turkijac |
| 3. | pov. stanovnik Osmanskog Carstva, osobito vojnik (danas u upotrebi termin Osmanlije) |
Frazeologija
⃟ kud svi Turci tud i mali Mujo radi društva sve se čini i ne treba se osamiti, kako drugi tako i ja, kako čine drugi tako ću ja (ćeš ti itd.); treba postupiti kao drugi, prema društvu (ob. u društvenom ophođenju, u društvenosti i sl.);
puši kao Turčin jako mnogo i strastveno puši
puši kao Turčin jako mnogo i strastveno puši
Etimologija
✧ vidi Tùrskā
