transponírati
transponírati (što) dv. 〈prez. transpònīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, prid. trp. transpònīrān, gl. im. -ānje〉
Dv. | |
---|---|
infinitiv | |
transponirati | |
prezent | |
jednina | |
1. | transponiram |
2. | transponiraš |
3. | transponira |
množina | |
1. | transponiramo |
2. | transponirate |
3. | transponiraju |
futur | |
jednina | |
1. | transponirat ću |
2. | transponirat ćeš |
3. | transponirat će |
množina | |
1. | transponirat ćemo |
2. | transponirat ćete |
3. | transponirat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | transponirah |
2. | transponiraše |
3. | transponiraše |
množina | |
1. | transponirasmo |
2. | transponiraste |
3. | transponirahu |
aorist | |
jednina | |
1. | transponirah |
2. | |
3. | |
množina | |
1. | |
2. | |
3. | |
perfekt | |
jednina | |
1. | transponirao sam |
2. | transponirao si |
3. | transponirao je |
množina | |
1. | transponirali smo |
2. | transponirali ste |
3. | transponirali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam transponirao |
2. | bio si transponirao |
3. | bio je transponirao |
množina | |
1. | bili smo transponirali |
2. | bili ste transponirali |
3. | bili su transponirali |
imperativ | |
jednina | |
2. | transponiraj |
množina | |
1. | transponirajmo |
2. | transponirajte |
glagolski prilog sadašnji | |
transponirajući | |
glagolski prilog prošli | |
transponiravši | |
glagolski pridjev aktivni | |
transponirao, transponirala, transponiralo | |
transponirali, transponirale, transponirala | |
glagolski pridjev pasivni | |
transponiran, transponirana, transponirano | |
transponirani, transponirane, transponirana |
1. | preokrenuti/preokretati, premetnuti redoslijed ili raspored čega |
2. | glazb. prevesti/prevoditi djelo u drugi tonalitet, usp. transpozicija (2) |