tòpika
tòpika ž 〈D L -ici〉
Definicija
| 1. | pov. fil. u antici dio dijalektike; uči kako se nalaze prikladni argumenti za dokazivanje neke tvrdnje, znanost o općim mjestima |
| 2. | pov. retor. u antici primjena općepoznatih misli i shema radi što uvjerljivijeg izlaganja teme |
| 3. | opće mjesto; topos |
Etimologija
✧ lat. topica ← grč. (tà) topiká: ime Aristotelova djela: (dosl.) (stvari) općeg značaja ≃ topikós: koji se odnosi na mjesto ≃ tópos: opće mjesto
