tontíne
tontíne ž mn
Definicija
bank. vrsta obveznica; u zamjenu za posuđeni novac zajmoprimac (država) pristaje zajmodavcima (skupina pojedinaca koji se ne poznaju) plaćati u određenim razdobljima fiksne iznose dok je živ bilo koji član skupine
Etimologija
✧ prema Lorenzu Tontiju, napuljskome bankaru koji je započeo s takvim zajmovima u Francuskoj 1653.
