trȅs
trȅs uzv.
Definicija
| 1. | za označavanje zvuka izazvanog padom čega oborenog jakim udarcem |
| 2. | u zn. aorista ili prezenta od tresnuti, udariti, pasti i sl.: tresnu, udari, pade |
Onomastika
♦ pr. (nadimačka): Trésić (Hvar), Tresìglavić (Korenica, Sesvete), Treskànica (Požega, Osijek), Trȅskavica (150, Knin, Osijek, sred. Dalmacija), Tresòglavić (Pag, Zadar, Opatija)
Etimologija
✧ prasl. *trěskъ (rus. tresk, polj. trzask)
