trepètati
trepètati () nesvrš. 〈prez. trèpećēm, pril. sad. trèpećūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
trepetati | |
prezent | |
jednina | |
1. | trepećem |
2. | trepećeš |
3. | trepeće |
množina | |
1. | trepećemo |
2. | trepećete |
3. | trepeću |
futur | |
jednina | |
1. | trepetat ću |
2. | trepetat ćeš |
3. | trepetat će |
množina | |
1. | trepetat ćemo |
2. | trepetat ćete |
3. | trepetat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | trepetah |
2. | trepetaše |
3. | trepetaše |
množina | |
1. | trepetasmo |
2. | trepetaste |
3. | trepetahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | trepetao sam |
2. | trepetao si |
3. | trepetao je |
množina | |
1. | trepetali smo |
2. | trepetali ste |
3. | trepetali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam trepetao |
2. | bio si trepetao |
3. | bio je trepetao |
množina | |
1. | bili smo trepetali |
2. | bili ste trepetali |
3. | bili su trepetali |
imperativ | |
jednina | |
2. | trepeći |
množina | |
1. | trepećimo |
2. | trepećite |
glagolski prilog sadašnji | |
trepećući | |
glagolski pridjev aktivni | |
trepetao, trepetala, trepetalo | |
trepetali, trepetale, trepetala |