Hrvatski jezični portal

bòntōn

bòntōn (bontȏn) m 〈G bontóna〉

Izvedeni oblici
jednina
N bonton
G bontona
D bontonu
A bonton
V bontone
L bontonu
I bontonom
množina
N bontoni
G bontona
D bontonima
A bontone
V bontoni
L bontonima
I bontonima
jednina
N bonton
G bontona
D bontonu
A bonton
V bontone
L bontonu
I bontonom
množina
N bontoni
G bontona
D bontonima
A bontone
V bontoni
L bontonima
I bontonima
Definicija
1. ukupnost pravila o dobru i prikladnu ponašanju u društvu [po bontonu; držati se bontona]
2. lijepo ponašanje [on zna što je bonton]
Etimologija
fr. bon ton: (dosl.) dobar zvuk