uozbíljiti se
uozbíljiti se svrš. 〈prez. uòzbīljīm se, pril. pr. -īvši se, prid. trp. uòzbīljen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| uozbiljiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | uozbiljim |
| 2. | uozbiljiš |
| 3. | uozbilji |
| množina | |
| 1. | uozbiljimo |
| 2. | uozbiljite |
| 3. | uozbilje |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | uozbiljit ću |
| 2. | uozbiljit ćeš |
| 3. | uozbiljit će |
| množina | |
| 1. | uozbiljit ćemo |
| 2. | uozbiljit ćete |
| 3. | uozbiljit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | uozbiljih |
| 2. | uozbilji |
| 3. | uozbilji |
| množina | |
| 1. | uozbiljismo |
| 2. | uozbiljiste |
| 3. | uozbiljiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | uozbiljio sam |
| 2. | uozbiljio si |
| 3. | uozbiljio je |
| množina | |
| 1. | uozbiljili smo |
| 2. | uozbiljili ste |
| 3. | uozbiljili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam uozbiljio |
| 2. | bio si uozbiljio |
| 3. | bio je uozbiljio |
| množina | |
| 1. | bili smo uozbiljili |
| 2. | bili ste uozbiljili |
| 3. | bili su uozbiljili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | uozbilji |
| množina | |
| 1. | uozbiljimo |
| 2. | uozbiljite |
| glagolski prilog prošli | |
| uozbiljivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| uozbiljio, uozbiljila, uozbiljilo | |
| uozbiljili, uozbiljile, uozbiljila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| uozbiljen, uozbiljena, uozbiljeno | |
| uozbiljeni, uozbiljene, uozbiljena | |
Definicija
postati ozbiljan
Etimologija
✧ u- + v. ozbiljan
