uokvíriti
uokvíriti (što) svrš. 〈prez. uòkvīrīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. uòkvīren〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| uokviriti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | uokvirim |
| 2. | uokviriš |
| 3. | uokviri |
| množina | |
| 1. | uokvirimo |
| 2. | uokvirite |
| 3. | uokvire |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | uokvirit ću |
| 2. | uokvirit ćeš |
| 3. | uokvirit će |
| množina | |
| 1. | uokvirit ćemo |
| 2. | uokvirit ćete |
| 3. | uokvirit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | uokvirih |
| 2. | uokviri |
| 3. | uokviri |
| množina | |
| 1. | uokvirismo |
| 2. | uokviriste |
| 3. | uokviriše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | uokvirio sam |
| 2. | uokvirio si |
| 3. | uokvirio je |
| množina | |
| 1. | uokvirili smo |
| 2. | uokvirili ste |
| 3. | uokvirili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam uokvirio |
| 2. | bio si uokvirio |
| 3. | bio je uokvirio |
| množina | |
| 1. | bili smo uokvirili |
| 2. | bili ste uokvirili |
| 3. | bili su uokvirili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | uokviri |
| množina | |
| 1. | uokvirimo |
| 2. | uokvirite |
| glagolski prilog prošli | |
| uokvirivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| uokvirio, uokvirila, uokvirilo | |
| uokvirili, uokvirile, uokvirila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| uokviren, uokvirena, uokvireno | |
| uokvireni, uokvirene, uokvirena | |
Definicija
| 1. | staviti u okvir |
| 2. | pren. obuhvatiti kao okvirom; zaokružiti (o tekstu i sl.) |
