ùpiti
ùpiti (se) svrš. 〈prez. ȕpijēm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. upìjen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
upiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | upijem |
2. | upiješ |
3. | upije |
množina | |
1. | upijemo |
2. | upijete |
3. | upiju |
futur | |
jednina | |
1. | upit ću |
2. | upit ćeš |
3. | upit će |
množina | |
1. | upit ćemo |
2. | upit ćete |
3. | upit će |
aorist | |
jednina | |
1. | upih |
2. | upi |
3. | upi |
množina | |
1. | upismo |
2. | upiste |
3. | upiše |
perfekt | |
jednina | |
1. | upio sam |
2. | upio si |
3. | upio je |
množina | |
1. | upili smo |
2. | upili ste |
3. | upili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam upio |
2. | bio si upio |
3. | bio je upio |
množina | |
1. | bili smo upili |
2. | bili ste upili |
3. | bili su upili |
imperativ | |
jednina | |
2. | upij |
množina | |
1. | upijmo |
2. | upijte |
glagolski prilog prošli | |
upivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
upio, upila, upilo | |
upili, upile, upila | |
glagolski pridjev pasivni | |
upijen / upit, upijena / upita, upijeno / upito | |
upijeni / upiti, upijene / upite, upijena / upita |
1. | (što) a. usisati samo od sebe (o čemu suhom ili poroznom) b. pren. željno primiti u sebe; usvojiti, zapamtiti [upiti znanje] |
2. | (se) ući, zaći, prilijepiti se, pripiti se (krpelj pod kožu i sl.) |