upíljiti se
upíljiti se svrš. 〈prez. ùpīljīm se, pril. pr. -īvši se, prid. trp. ùpīljen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
upiljiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | upiljim |
2. | upiljiš |
3. | upilji |
množina | |
1. | upiljimo |
2. | upiljite |
3. | upilje |
futur | |
jednina | |
1. | upiljit ću |
2. | upiljit ćeš |
3. | upiljit će |
množina | |
1. | upiljit ćemo |
2. | upiljit ćete |
3. | upiljit će |
aorist | |
jednina | |
1. | upiljih |
2. | upilji |
3. | upilji |
množina | |
1. | upiljismo |
2. | upiljiste |
3. | upiljiše |
perfekt | |
jednina | |
1. | upiljio sam |
2. | upiljio si |
3. | upiljio je |
množina | |
1. | upiljili smo |
2. | upiljili ste |
3. | upiljili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam upiljio |
2. | bio si upiljio |
3. | bio je upiljio |
množina | |
1. | bili smo upiljili |
2. | bili ste upiljili |
3. | bili su upiljili |
imperativ | |
jednina | |
2. | upilji |
množina | |
1. | upiljimo |
2. | upiljite |
glagolski prilog prošli | |
upiljivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
upiljio, upiljila, upiljilo | |
upiljili, upiljile, upiljila | |
glagolski pridjev pasivni | |
upiljen, upiljena, upiljeno | |
upiljeni, upiljene, upiljena |