unakaráditi
unakaráditi (se) svrš. 〈prez. unakàrādīm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. unakàrāđen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| unakaraditi | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | unakaradim |
| 2. | unakaradiš |
| 3. | unakaradi |
| množina | |
| 1. | unakaradimo |
| 2. | unakaradite |
| 3. | unakarade |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | unakaradit ću |
| 2. | unakaradit ćeš |
| 3. | unakaradit će |
| množina | |
| 1. | unakaradit ćemo |
| 2. | unakaradit ćete |
| 3. | unakaradit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | unakaradih |
| 2. | unakaradi |
| 3. | unakaradi |
| množina | |
| 1. | unakaradismo |
| 2. | unakaradiste |
| 3. | unakaradiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | unakaradio sam |
| 2. | unakaradio si |
| 3. | unakaradio je |
| množina | |
| 1. | unakaradili smo |
| 2. | unakaradili ste |
| 3. | unakaradili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam unakaradio |
| 2. | bio si unakaradio |
| 3. | bio je unakaradio |
| množina | |
| 1. | bili smo unakaradili |
| 2. | bili ste unakaradili |
| 3. | bili su unakaradili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | unakaradi |
| množina | |
| 1. | unakaradimo |
| 2. | unakaradite |
| glagolski prilog prošli | |
| unakaradivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| unakaradio, unakaradila, unakaradilo | |
| unakaradili, unakaradile, unakaradila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| unakarađen, unakarađena, unakarađeno | |
| unakarađeni, unakarađene, unakarađena | |
Definicija
učiniti što nakaradnim
Etimologija
✧ u- + v. nakarada
