umòvati
umòvati () nesvrš. 〈prez. ùmujēm, pril. sad. ùmujūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| umovati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | umujem |
| 2. | umuješ |
| 3. | umuje |
| množina | |
| 1. | umujemo |
| 2. | umujete |
| 3. | umuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | umovat ću |
| 2. | umovat ćeš |
| 3. | umovat će |
| množina | |
| 1. | umovat ćemo |
| 2. | umovat ćete |
| 3. | umovat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | umovah |
| 2. | umovaše |
| 3. | umovaše |
| množina | |
| 1. | umovasmo |
| 2. | umovaste |
| 3. | umovahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | umovao sam |
| 2. | umovao si |
| 3. | umovao je |
| množina | |
| 1. | umovali smo |
| 2. | umovali ste |
| 3. | umovali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam umovao |
| 2. | bio si umovao |
| 3. | bio je umovao |
| množina | |
| 1. | bili smo umovali |
| 2. | bili ste umovali |
| 3. | bili su umovali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | umuj |
| množina | |
| 1. | umujmo |
| 2. | umujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| umujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| umovao, umovala, umovalo | |
| umovali, umovale, umovala | |
Definicija
| 1. | baviti se razmatranjem kakvog problema, razvijati misli o problemu; intelektualizirati |
| 2. | iron. suviše razmišljati tamo gdje je potrebno djelovati |
Etimologija
✧ vidi ẉm
