ùmicati
ùmicati (, komu) nesvrš. 〈prez. ùmičēm, pril. sad. ùmičūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| umicati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | umičem |
| 2. | umičeš |
| 3. | umiče |
| množina | |
| 1. | umičemo |
| 2. | umičete |
| 3. | umiču |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | umicat ću |
| 2. | umicat ćeš |
| 3. | umicat će |
| množina | |
| 1. | umicat ćemo |
| 2. | umicat ćete |
| 3. | umicat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | umicah |
| 2. | umicaše |
| 3. | umicaše |
| množina | |
| 1. | umicasmo |
| 2. | umicaste |
| 3. | umicahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | umicao sam |
| 2. | umicao si |
| 3. | umicao je |
| množina | |
| 1. | umicali smo |
| 2. | umicali ste |
| 3. | umicali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam umicao |
| 2. | bio si umicao |
| 3. | bio je umicao |
| množina | |
| 1. | bili smo umicali |
| 2. | bili ste umicali |
| 3. | bili su umicali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | umiči |
| množina | |
| 1. | umičimo |
| 2. | umičite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| umičući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| umicao, umicala, umicalo | |
| umicali, umicale, umicala | |
Etimologija
✧ vidi umàknuti
